IZVJEŠĆE O SUDJELOVANJU NA SVJETSKOM FESTIVALU KUHANJA
FIŠ-PAPRIKAŠA U BAJI

Iz Čepina sa startne pozicije, oko 11 sati ispred caffe-bara „Imperia“, krenule su najjače ekipe seniorki i seniora RUHB „ Šaran“ Čepin, ali već na granici kod Belog Manastira, zbog administrativno-tehničkih poteškoća, seniorska ekipa ostala je bez vrijednog člana, tako da je uz sve napore nastavila put u krnjem sastavu.
Dolaskom u Baju i smještajem na staroj lokaciji ,u pizzeriji „Tomato“, poslije početnih nesporazuma, a uz slavonske delicije, osvježavajuće piće, glazbu i humor, brzo su se zaboravile sve poteškoće. U dobrom raspoloženju, obućeni u iste majice donatora, osječke pivovare, sa natpisom kraja iz kojeg dolazimo(Made in Slavonija), a na leđima noseći znak kontura ribe ispunjene šahovnicom i nazivom naše udruge, noseći u rukama sve rekvizite i potrepštine, uz zvuke harmonike i s pjesmama o Slavoniji, krenulo se preko glavnog trga kroz mnoštvo stolova i ljudi do naše, ranije rezervirane, pozicije za kuhanje fiš-paprikaša.
Na prekrasnoj poziciji, uz sam Dunav, nije trebalo puno vremena za dizanje „radne atmosfere“, pa su se, u početku razdvojene ekipe seniorki i seniora, ubrzo izmješale, a početno rivalstvo, zamijenilo je međusobno ispomaganje, respekt i uvažavanje, a tako je bilo i kada je fiš bio skuhan, pa su glavni kuhari (Dragana i Zvonimir) najviše hvalili suparnički fiš. Opća ocijena „nas ostalih neutralaca“ bila je da su oba fiša podjednako jako dobra, ali da su domaći rezanci koje je pripremila mlada gospođica Sanda u stvari bili točka na „i“ kulinarskog doživljaja.
U mnoštvu sudionika manifestacije, naši predstavnici su se, osim, izdaleka upadljivim i karakterističnim majicama s crveno-bijelim poljima, isticali s pjesmom, smijehom i veseljem, tako da su privlačili pozornost domaćih i stranih TV kuća i novinara. Pjesma i zabava je kulminirala kada se naša ekipa spojila s jakim snagama iz Osijeka koju su činile, između ostalih, Željko Vitovski i tamburaški sastav „Ravnica“, te predstavnici Miholjačkog ribnjaka, na čelu s gospodinom Slačancem.
Na glavnom trgu u Baji orile su se slavonske pjesme do ponoći, a onda je uslijedio spektakularan 30 minutni vatromet kojim je organizator zaključio ovaj jubilarni 15-ti festival .
Pomalo umorni i iscrpljeni, ali sretni i  zadovoljni polako smo se spakirali i oko 1 30 sati uputili smo se doma u Hrvatsku, zahvaljujući (barem ja osobno) Bogu što mi je poslao moju seniorku da me vozi kući.

                                                      Ivica Vanđa

FOTOGALERIJA

na vrh